Potvrda za vozača iz treće zemlje: uvjet za međunarodni cestovni prijevoz

Za međunarodni prijevoz tereta prijevoznik mora imati licenciju Zajednice, a ako vozač nije državljanin države članice, i potvrdu za vozača. Tako propisuje Uredba (EZ) br. 1072/2009. U Hrvatskoj oba dokumenta izdaje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Potvrda glasi na prijevoznika, ne na vozača, i vrijedi samo za tog prijevoznika.

Odakle dolazi obveza i što pokriva

Potvrda za vozača uvedena je Uredbom (EZ) br. 484/2002, s primjenom od 1. ožujka 2002., a zatim je preuzeta u Uredbu (EZ) br. 1072/2009, koja danas uređuje pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta. Prema članku 1. te Uredbe, ona pokriva međunarodni prijevoz tereta unutar Unije, kabotažu, dakle prijevoz unutar jedne članice koji obavlja prijevoznik s poslovnim nastanom u drugoj, te dionicu putovanja na području Unije kada se vozi između države članice i treće zemlje.

Svrha je izričita. Europski parlament u informativnom članku 127. o međunarodnom i kabotažnom cestovnom prometu navodi da mjera sprječava nepravilno zapošljavanje vozača iz trećih zemalja i narušavanje tržišnog natjecanja. Prije potvrde prijevoznik je mogao vozača angažirati bez dokaza da je uredno zaposlen i osiguran, pa je cijena prijevoza počivala na izbjegnutim doprinosima.

Praktična posljedica za poslodavca jest da potvrda ne putuje s vozačem. Ako vozač prijeđe k drugom prijevozniku, novi poslodavac podnosi novi zahtjev, a stara potvrda se vraća. Kod vozila u međunarodnom prometu preslika potvrde drži se u vozilu i pokazuje se na zahtjev nadzornog tijela, uz ovjerenu presliku licencije Zajednice.

Oznaka Unije 95 i početna kvalifikacija

Potvrda za vozača rješava pitanje tržišta prijevoza, ali ne i pitanje stručnosti vozača. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18 s izmjenama) traži da vozač zaposlen u pravnoj osobi ili obrtu sa sjedištem u državi članici dokaže početnu kvalifikaciju i periodičku izobrazbu. Taj se dokaz nosi kao potvrda s oznakom Unije 95, koja se upisuje uz kategoriju vozila.

Vozač iz Nepala, Indije ili s Filipina koji u Hrvatsku dolazi s nacionalnom vozačkom dozvolom mora proći dvije odvojene provjere. Prva je priznavanje ili zamjena vozačke dozvole, o čemu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova i što ovisi o zemlji izdavanja. Druga je stjecanje kvalifikacije s oznakom 95 kroz program koji se pohađa u Hrvatskoj. Nijedno od toga ne zamjenjuje jedinstvenu dozvolu za boravak i rad, koja je preduvjet za sve ostalo i opisana je u vodiču kroz jedinstvenu dozvolu.

Redoslijed koji štedi tjedne

Prijevoznici najčešće gube vrijeme jer sve kreću istovremeno. Redoslijed je fiksan: prvo licencija Zajednice za tvrtku, zatim dozvola za boravak i rad za vozača, pa potvrda za vozača koja se traži za imenovanog vozača kod tog prijevoznika, i usporedno s tim priznavanje vozačke dozvole i program za oznaku 95. Potvrda za vozača podnosi se tek kada je vozač uredno zaposlen i prijavljen, jer se upravo to njome potvrđuje. Zahtjev predan prije prijave vraća se.

Druga česta pogreška tiče se opsega. Potvrda za vozača vezana je uz prijevoznika, pa ako tvrtka u grupi ima dvije pravne osobe s dvije licencije, vozač koji povremeno vozi za sestrinsku tvrtku za nju treba vlastitu potvrdu. Nadzor u cestovnom prometu i inspekcijski nadzor rada tu se preklapaju, a kako druga strana tog nadzora izgleda opisano je u tekstu o inspekciji rada i kaznama. Vozači teških teretnih vozila u više policijskih uprava spadaju u deficitarna zanimanja, što skraćuje dio postupka i navedeno je u popisu deficitarnih zanimanja po policijskim upravama.

Prijevoznik koji prije prvog vozača iz treće zemlje složi sva četiri dokumenta na jednu listu i odredi tko ih podnosi izbjegava jedinu skupu verziju ovog postupka, onu u kojoj vozilo stoji na parkiralištu jer dokument koji je trebao biti predan drugi po redu nedostaje. Naš rad s prijevoznicima i drugim poslodavcima opisan je na stranici za poslodavce.